Soja Glycine max (L.) je vrlo važna industrijska biljka u svim svetskim okvirima jer ima veliki značaj u poljoprivredi, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Od sojinog semena se u najvećem delu dobijaju ulja izvanrednog kvaliteta, prerađevine kao što su mleko i mlečni proizvodi, meso i mesne prerađevine, belančevine, mineralne materije, vitamini i drugi proizvodi. Soja igra značajnu ulogu i u ishrani domaćih životinja kao koncentrovana i voluminozna hrana.

Osim toga, soja ima veliki agrotehnički značaj jer povoljno utiče na održavanje i poboljšanje strukture zemljišta svojim moćno razvijenim i dubokim korenovim sistemom. Zahvaljujući simbiozi sa specifičnim bakterijama azotofiksatorima, ona obogaćuje zemljište azotom, važnim hranljivim elementom. Zato se soja visoko ceni kao predusev u plodoredu za mnoge druge useve, a naročito žita.

I pored ovih benefita, da bismo povećali proizvodnju soje u našoj zemlji, neophodno je da se upoznamo sa njenim biološkim karakteristikama:

Koren soje je vretenast i u gornjoj zoni se odlikuje time da formira bočne žile, koje mogu dostići i do 2 metra dužine. Glavni koren može biti dosta duži što govori o njegovoj apsortivnoj moći. Često u ovoj osobini korenovog sistema soje leži odgovor na pitanje zašto soja i na lošijim terenima daje dobre prinose. Soja je biljna vrsta koja pripada familiji Fabaceae– leguminozama i na njenom korenu se formiraju kvržice, na dubini od -10-20 cm. Kvržice se formiraju nakon 30-40 dana po nicanju. Ove bakterije žive u simbiozi sa sojom, snabdevajući je tako neophodnim azotom. U našim zemljištima nema dovoljno kvržičnih bakterija pa je neophodno tretirati seme pred setvu preparatima koji u sebi sadrže azotofikatore- kvržične bakterije. Uporedo sa rastenjem korena odvija se i faza usporenog porasta stabla.

Stablo soje je uspravno, visine 80-120cm, obraslo dlačicama. Na stablu postoje kolenca na kojima se formiraju listovi, u njihovom pazuhu cvetovi, a kasnije mahune.

List je troperas, a liske su različitog oblika (srcastog, kopljastog…) List je takođe kao i stablo obrastao sitnim dlačicama. U prvih 40-50 dana listovi soje su svetlozeleni, dok kasnije, usled dejstva bakterija, koje se nalaze u kvržicama na korenu, ta boja postaje tamnozelena.

Cvet soje je dvopolan, boje bele do raznih nijansi ljubičaste, što je uslovljeno prisustvom ili odsustvom antocijana. Cvetovi se formiraju u grupama, skupljeni u aksijalne racemozne cvasti najčešće sa 3 do 5 cvetova.

Plod soje je mahuna sa najčešće 2-3 semena, njihova dužina je 4-5 cm. Mahuna je ovalnog oblika, često malo savijena. Mahune su kao stablo i listovi, obrasle sitnim dlačicama.

Zrno soje je okruglo ili ovalno. Boje je svetložute, žute, smeđe, zelene ili crne, veličine 5-6 mm. Na semenu postoji tzv. pupak odnosno hilum, preko kojeg je seme vezano za mahunu. Boja, oblik i veličina hiluma su sortne osobine. Boja hiluma može biti crna, smeđa,  žuta, zelena i može se razlikovati od boje semenjače. Težina 1000 zrna najčešće se kreće od 150 do 190 grama.

Soja je prvenstveno proteinska biljka što možemo videti iz sastava semena gde 32-42% čine belančevine, a zatim 14-22% čine masti, 4-5% celuloza i voda 10-15%. Od posebnog značaja je to što su belančevine bogate skoro svim za ishranu važnim aminokiselinama. Naime, one su po sastavu bliske belančevinama životinjskog porekla.

Soja ima veliku ekonomsku važnost u poljoprivredi, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, zbog mnogobrojnih proizvoda koji se mogu dobiti od nje. Takođe, soja ima veliki agrotehnički značaj zbog njenog moćno razvijenog i dubokog korenovog sistema, koji utiče na održavanje i poboljšanje strukture zemljišta, a takođe je važna kao predusev u plodoredu. Preporuka Delta Agrara je da vaš izbor uvek bude na upotrebi sertifikovanih semena jer na taj način smanjujete rizik od korova i bolesti za vaše useve.